sve ću zaboraviti

sve ću zaboraviti
svaki tvoj pogled
svaki tvoj osmjeh
svaki tvoj zagrljaj
svaki tvoj poljubac
sve, sve ću zaboraviti
ako mi kažeš
da više nisam tvoja
i da me više ne voliš
sve, baš sve ću zaboraviti
ako mi kažeš
da više nisi moj
i da si i ti
već odavno
sve zaboravio

sve ću zaboraviti
znam da me više ne voliš
debeo kameni zid
reci mi
voljela bih napisati
komadić sam leda
dok me držao u naručju
ne želim biti vječno mlada
žive pod istim krovom
ništa mi nemoj govoriti
inače brbljam o svemu i svačemu
tražim svoj izgubljeni planet
nisam ti ja mama
kakav divan dan
bit ću opet slobodna
doma me čakaš ti
zagrli me
stojim na rubu provalije
ne tuguj
moj brod stiže
drvena Marija
on je umoran
ona je neozbiljna
duge si gruntam
moj brod me čeka
Vincent
sad, kad je odlučio otići
kao tanka srebrna nit
u snažnoj erupciji užarene sunčeve baklje
nje više nema
ne boj se životinja
nož mu je u srce zabola
kao nerazumno dijete
ona nikad nije imala vremena za sebe
on želi otići